OVAKO U RH PROLAZE POVRATNICI “Ovdje više ne bih poslao ni mačku, u Hrvatskoj jedino mafija posluje”

“Ja svoju mačku ne bih ovdje više poslao, a kamoli svoje sinove. Za poslovati u Hrvatskoj ti moraš ući u mafiju jer ovdje jedino mafija radi i posluje, a oni ne daju nikome naprijed. Njima je u interesu da ti ne ideš naprijed. A ja sam htio svoj novac uložiti u Hrvatskoj iz čiste ljubavi, jer je Tuđman rekao: ‘Vraćajte se, ljudi’. Bio sam na jednom skupu iseljenika kad mi je jedan naš iseljenik predložio da uložim novac u Rusiju. Odgovorio sam mu: ‘Ja sam Hrvat, ja hoću ovdje ulagati’. Što ću ja u Rusiji, onda ću radije ostati u Americi. Ja se ovdje vraćam iz ljubavi. Kolika je naša veza za rodni kraj jaka, dovoljno govori i to što moja supruga, iako 40 godina živi u Americi, za Hrvatsku kaže da je doma, njoj je ovdje doma – priča s velikom gorčinom  54-godišnji Ante Ljubičić.

U Hrvatsku je ponovo došao zbog svog spora sa zadarskim odvjetnikom Davorom Buljanom, kojemu je konačno policija 23. ožujka ove godine pokucala na vrata nakon što je Ljubičić uspio ishoditi opoziv uvjetne osude od 15 mjeseci zatvora s rokom kušnje od četiri godine u bezuvjetnu presudu.

Takvu je odluku 16. veljače ove godine donio zadarski Općinski sud na zahtjev Ante Ljubičića i Michaela Pranića da se uvjetna presuda odvjetniku Buljanu preinači u bezuvjetnu nakon što im nije vratio niti dolar od 87.500 dolara svakome, unatoč činjenici da su mu u nekoliko navrata produljivani rokovi u kojima mora obojici vratiti novac za koji ih je oštetio zastupajući ih kao potencijalne kupce kninskog TVIK-a, koji je u međuvremenu kupio samoborski DIV.

Mislio da je ovdje kao u Americi

“Ja i moj partner bili smo zaintersirani za kupnju, a kako je odvjetnika Buljana sud ovlastio da vodi taj postupak, mi smo ga kontaktirali i javili se na prvi natječaj. Debeljak je tada već bio u zakupu te tvornice. Mi smo ponudili 500 tisuća eura. I što se dogodilo, moj partner je putem interneta doznao da je TVIK prodan Debeljaku. Kontaktirao sam odvjetnika Buljana, a on je govorio da će on sve srediti preko nekih svojih ljudi u Fondu za privatizaciju, da će sve biti u redu, ali novac koji smo mu dali nikad nije vraćao. Dolazio sam ja na sastanke s njim u Hrvatsku. I naruči me on u Zadar, ja dođem, a on kaže da je u Zagrebu na sastanku pa ja doputujem u Zagreb, a on mi kaže da je u Ogulinu. Prevalim toliki put i onda ga ni ne vidim. Ti računaš: to je odvjetnik, to sud prodaje, nema tu nekog rizika, pretpostavljaš da je to isto kao i u Americi. Što sam ja znao što mene ovdje čeka. Buljan je izgledao kao ozbiljan odvjetnik. I kad je moj partner Pranić vidio da od svega neće biti ništa, pokrenuo je parnicu i uvjerio i mene da to učinim pa sam i ja podnio tužbu putem odvjetnika, a kasnije sam od Pranjića otkupio njegov dio i nastavio parnice, priča razočarani pripadnik hrvatske dijaspore nakon 16 godina povlačenja po hrvatskim sudovima te nastavlja:

“Prije nego smo tužili, razvlačio nas je Buljan godinu i pol. Pretpostavljam da je on preko svojih veza uspio odgoditi postupke. Kako više od dvije godine nisam mogao doznati što se događa s predmetom, obratio sam se američkom veleposlanstvu koje je poslalo upit i tako sam doznao da je njegov predmet stajao u ladici tri godine. Nevjerojatno je koliko je on bio zaštićen, a dovoljno govori i to da me nitko od zadarskih odvjetnika nije htio zastupati, morao sam angažirati odvjetnika u Rijeci. Toliko je to sve bilo umreženo – priča Ljubičić.

Da mu je odvjetnik Buljan izbjegavao vratiti novac, potvrđuje i presuda zadarskog Općinskog suda. Buljan je priznao da nije vratio ni dolar od navedenog iznosa, ali je to pravdao time da zbog kaznenog postupka koji su protiv njega pokrenuli više nije mogao obavljati odvjetničke poslove u Hrvatskoj.