Kad smo bili mali učili su nas kako su zli nacisti spaljivali knjige (Kristalna noć). Istovremeno, živimo u vremenu kada Zapadne vlade i tehnološki divovi na sve moguće načine pokušavaju suzbiti informacije koje im ne pašu.
Zabranjuje se ruska televizija RT i portali, blokiraju se web stranice na kojima se nalazi sadržaj kritičan spram službenog narativa, a s društvenih mreža se uklanjaju nepoćudni pojedinci i sadržaj.
A zapravo, što je to ako ne spaljivanje knjiga na moderan način?
Razlog zašto ih danas ne spaljuju nije u tome što ne žele suzbiti sve informacije koje im ne pašu, nego zato što knjige čita samo 2% ljudi. Inače, knjige bi se ponovo spaljivale.
Sukladno današnjem vremenu, cenzura se ne provodi nad tiskanim, nego nad digitalnim medijima.
Kultura otkazivanja, brisanja nečijeg imena i postojanja nije ništa drugačije od spaljivanja knjiga u režiji nacista.
Metode su doduše različite, ali cilj je i onda i danas isti. Spriječiti ljude da dođu do informacija koje su u neskladu da “službenom istinom”.
Posljedično se vrše sve moguće metode kažnjavanja, ucjene i pritiska na sve one koji se usuđuju slobodno reći ono što misle. Sve se to čini sa samo jednim ciljem, slamanja onog što nam je dano rođenjem – našeg vlastitog mozga kojeg moramo isključiti i podrediti onima onima “iznad nas”.
Kakav paradoks, zar ne? Da stvar bude bizarnija, stalno nas uvjeravaju da živimo u demokraciji, da postoji sloboda govora i mišljenja. Vjerojatno zato da ne bi postavili naizgled banalno pitanje – jesmo li slobodni?
11-5-2022 FOTO-yt
Komentari