Splitske liječnice opće medicine Milka Paradžik i Željka Filipović osuđene su nepravomoćno na zagrebačkom Županijskom sudu za kazneno djelo primanja mita. Dobile su po godinu dana uvjetno s rokom kušnje od četiri godine, a izrečena im je i sporedna novčana kazna od 90 dnevnih dohodaka, što za Paradžik iznosi 35.400 kuna, a za Filipović 14.400 kuna, piše Dalmatinski portal.
U roku od 15 dana od pravomoćnosti presude moraju uplatiti u državni proračun imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, Paradžik 26.336,37 kuna, a Filipović 22.349,42 kuna. Sud ih je obavezao i da plate troškove kaznenog postupka u iznosu od 15 tisuća kuna svaka.
U presudi se navodi da su liječnice od 2009. do studenog 2012. u cilju ostvarivanja što većeg prometa lijekova iz ponude trgovačkog društva Farmal pristale uzeti ponuđene nagrade pa je tako Paradžik kao liječnica primarne zdravstvene zaštite primila nagradu u vidu uplate na žiro račun u iznosu od 8.536,37 kuna, bonova vrijednih najmanje 3.800 kuna te plaćenih putovanja i posjete tvornice lijekove u Istanbulu vrijednih 14 tisuća kuna.
Filipović je, pak, kao liječnica primarne zdravstvene zaštite od Farmala primila nagradu u vidu uplata na žiro račune od ukupno 18.351,48 kuna te plaćenih troškova kupovine sanitarne galanterije u trgovačkom društvu Kragić u iznosu od 3.997,95 kuna.
Odgojena u kršćanskom duhu
Suprug optužene Željke Filipović naveo je pod punom moralnom i kaznenom odgovornosti da nikada nije primila mito, niti naplatila zdravstvenu uslugu. Kazao je i da potječe iz radničke obitelji, kršćana i katolika i da je odgojena u tom duhu.
Supruga mu je otišla u mirovinu 2018. Najprije je radila kao zaposlenica Doma zdravlja, a onda je 1999. sklopila ugovor s HZZO-om kao koncesionar. Općenito mu je poznato da su je posjećivali suradnici farmaceutskih kuća, ali ne zna o tome ništa konkretno. No, siguran je da nitko od njih nije mogao ponuditi bilo kakvu nagradu za propisivanje lijekova jer bi taj letio iz ordinacije.
Ustvrdio je i kako njegova supruga nikada nije primila nijedan bon bilo kojeg trgovačkog centra. Supruga ga je pitala može li kao privatnik primiti novac na temelju ugovora o djelu s farmaceutskom kućom. On kao diplomirani pravnik nije vidio nikakve pravne zapreke. Isto joj je kazala i knjigovođa. Za uplate je postojao ugovor, isporučena usluga te su plaćene sve obveze prema državi i zdravstvenom i mirovinskom osiguranju pa on ne vidi ništa nepravilno ili nezakonito.
Naveo je i da mu supruga nikada nije otišla ni na jedan kongres, seminar ili neko slično putovanje, premda joj je i to nuđeno. Što se sanitarne galanterije tiče, nije vidio da je to doneseno u kuću, a kako se brine o svim tehničkim stvarima u stanu, to bi sigurno vidio i primijetio. Godinama poznaje i drugu optuženicu Milku Paradžik. Znajući njenu obiteljsku situaciju i milje iz kojeg dolazi, svjedok je sa sigurnošću ustvrdio kako nikada ne bi takvo nešto učinila.
Daniela Ivanišević radila je kao stručni suradnik u Farmalu i imala je zadatak posjećivanja liječnika i ljekarni na širem splitskom području. Promovirala je lijekove iz ponude Farmala. Optuženice je posjećivala do četiri puta godišnje. Uvijek je bila gužva jer su imale puno pacijenata. Ako ih ne bi našla u ordinacijama, ostavila bi im reklamni materijal.
Inače je liječnica po struci, ali nije mogla dobiti specijalizaciju pa se javila za radno mjesto stručnog suradnika u Farmalu. Tvrdi da ništa nije davala liječnicima. Oni su je poznavali i pisali recepte s Farmalovim lijekovima kada bi ih zamolila bez da je išta davala liječnicima. Neki su inzistirali na bonovima. Paradžik i Filipović nisu tražile, ni dobile bonove, ustvrdila je. S bonovima je najčešće častila ljekarne, i to tako da bi kupila mesne plate ili nešto slično.
4-11-2022 FOTO-yt
Komentari