KUD IVO TU I JA – U REMETINEC! Zbog optužnice u kojoj se spominje A.P. pada korumpirani premijer

Isto kao i njegov prethodnik Ivo Sanader i Andrej Plenković se spotaknuo na izvlačenju novca iz državnih tvrtki. Sanaderova Fimi medija Plenkovićeva je preskupa nabavka softvera u ministarstvu koje je vodila Gabrijela Žalac. Kako navodi prepiska korumpirane Žalac, sve je odobrio famozni A.P. što ne može biti nitko drugi do Andrej Plenković.

”To postaje sve razvidnije s objavom dijelova optužnice Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) protiv bivše ministrice. Odnosno, bombastične prepiske između nje i bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac, oko posla radi kojeg je Žalac zasad zaradila pritvor, optužnicu i čeka početak suđenja.

Kad se vidi njihovo pozivanje na pomoć stanovitog AP oko toga da kupnja preplaćenog softvera dobije zeleno svjetlo nadležnih institucija, sva silna pitanja koja su se rojila oko ovog slučaja dobivaju odgovore i cijela priča potpuno bešumno sjeda na svoje mjesto.

A stvar je, činilo se, bila “sanirana” na vrijeme. Iako je još 2019. objavljeno nekoliko tekstova o sumnjivo preplaćenom poslu (cca 10 milijuna kuna previše), a DORH pokrenuo izvide, priča je vrlo brzo, još u siječnju 2020. godine stavljena u ladicu.

Kad je u Zagrebu 2021. godine počeo s radom Europski ured javnog tužitelja, u čijem je djelokrugu upravo pronevjera europskog novca (softver je plaćen iz EU fondova), iz DORH-a su mudro preskočili slanje ovog predmeta. Jer je, eto, još 2020. godine bio zatvoren. Stvar je, činilo se, bila osigurana sa svih strana, a priča o tome kako su dvije vesele suradnice u guranju kupovine preskupog softvera računale na pomoć stanovitog svemoćnog AP – blindirana i zapečaćena unutar domaćih institucija.

Međutim, novinar Telegrama Andrej Dimitrijević je još 2019. godine prijavu o ovoj zlouporabi europskog novca podnio Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF). Koji je, pak, o tome kasnije informirao novoosnovani zagrebački Ured europskog javnog tužitelja (EPPO). Pet mjeseci nakon početka rada EPPO-a u Hrvatskoj, Gabrijela Žalac je uhićena. Domina su počela padati.

Digla se, naravno, velika frka oko toga što DORH i USKOK nisu odradili posao koji su ekspresno odradili europski tužitelji. Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek je čak lagala na tiskovnoj konferenciji i pred Saborom kako nije znala ništa o toj aferi, jer je na funkciju došla u svibnju 2020. godine.

O postupanju institucije u tom slučaju, međutim, napravljen je i nadzor DORH-a. U nadzoru je utvrđeno da je Hrvoj Šipek 17. srpnja te godine bila na sastanku s čelnim ljudima Uskoka, gdje je upoznata sa slučajem Žalac i preplaćenim softverom. Štoviše, u vezi s tim slučajem je glavna državna odvjetnica zatražila i dostavu izvješća, koje joj je na stol stiglo pet dana kasnije. Nakon toga je cijela priča utonula u mrak iz koje su je tek godinu dana kasnije izvukli europski tužitelji. Da bi, eto, ovih dana, javnost mogla čitati o tome kako su se Žalac i Rimac oslanjale na pomoć AP u realizaciji cijelog posla.

AP, pardon, Andrej Plenković je u danima kad je uhapšena Žalac zbunjivao javnost svojom pohvalom njenim ministarskim vještinama. Dok je Rimac nekoliko dana nakon hapšenja u svibnju 2020. godine promptno izbačena iz HDZ-a, članstvo Žalac u stranci je tek suspendirano, a premijer je o svojoj bivšoj i svježe uhapšenoj ministrici na tiskovnoj konferenciji pričao kako je bila – sjajna.

Motivi svih aktera u ovoj mučnoj i koruptivnoj priči u kojoj je, ako je vjerovati optužnici, izvučeno deset milijuna kuna, mnogo su jasniji nakon SMS-ova dviju nekadašnjih premijerovih uzdanica. Kao što se sad čine izvjesni odgovori na svu silu pitanja koja su se sama postavljala poslije uhićenja Žalac.

Nije uopće isključeno da je Plenković onako strastveno branio Žalac kako bi se osigurao da priča o ulozi AP nikad ne ugleda svjetlo dana. Nije isključeno ni da je, iz istog razloga, DORH cijeli ovaj ekstra eksplozivni predmet procijenio nezanimljivim i stavio u duboku, mračnu ladicu. A šefica tog tijela dvaput javno lagala kako o slučaju Žalac nije imala ni najblažeg pojma.

Naravno, ne treba baš u potpunosti isključiti teoretsku mogućnost da je sve ovo bio frapantan niz slučajnosti i da je priča o AP koji će im pomoći pri guranju lukrativnih poslića neka čudesna interna šala dvije zaigrane visoke vladine dužnosnice. No, AP, pardon, Andrej Plenković u tom slučaju duguje javnosti vrlo hitna i vrlo uvjerljiva objašnjenja. Prvo javnosti, a onda možda i nekom službenijem organu.

Ukoliko, pak, tog objašnjenja ne bude ili bude jednako “uvjerljivo” kao dosadašnja, onda usporedbe 26. siječnja 2023. kad je objavljen prvi tekst o građaninu AP, s 1. srpnjem 2009. godine, kad je krenuo pad Ive Sanadera, više neće djelovati pretjerano nategnuto. Kao što više neće biti dovoljan ni samo pad Vlade da se sanira šteta.

Politička odgovornost će ovdje, u tom slučaju, ići mnogo šire od premijerove. Pitat će se nešto i Vladu, HDZ, SDSS, HSLS i ostale koji drže većinu u Saboru. Jasno je da će svoj dio morati podnijeti i velik dio zapovjednog aparata u domaćim istražnim tijelima. I bit će za sve njih upravo sjajno ako se stvar zaustavi samo na političkoj, a ne i kazneno-pravnoj odgovornosti. “Doviđenja i hvala na suradnji” je, naime, obično tek – uvod”, piše Jasmin Klarić za Telegram.hr.

Koliko god ga HDZ-ovci pokušali vaditi iz problema, a on sam tvrdio da na sastancima sa Žalac nije bilo riječi o spornom softveru, neodoljivo to podsjeća na Sanadera koji je također tvrdio kako na sastancima s državnim tvrtkama nije naredio da posluju putem Fimi medije.

Istima arogantnim stilom te s puno korupcijskih afera vladao je i Ivo Sanader. Uskoro bi mu se u Remetincu trebao pridružiti i njegov šegrt, Andrej Plenković.

29-1-2023 FOTO-yt