‘U situaciji kad nema mjesta u Zagrebačkim vrtićima za svu djecu, a što je posebno došlo do izražaja nakon ukidanja mjere roditelj odgojitelj, sve se više priča među roditeljima o tome da je za upis djeteta potrebno imati vezu i sada dolazimo u paradoksalnu situaciju da se Tomašević sve više čini kao lošija verzija Milana Bandića.
Možemo nema nikakvih rješenja ni na nacionalnoj niti na lokalnoj razini. Od reformi koje je obećavao, pitam građane Zagreba, koje je to obećanja Tomašević ispunio.
Jedino je doduše grad zeleniji jer se ne kosi trava dovoljno redovno’, nezadovoljan je radom ZG gradonačelnika bivši saborski zastupnik, Ivan Pernar. Kao uostalom i većina Zagrepčana.
Posebno su na gradonačelnika ljuti roditelji koji ne mogu djecu upisati u vrtiće. Naime, zbog ukidanja mjere roditelj-odgajatelj vrtči su pretrpani. Posebno su ogorčeni roditelji djece s poteškoćama u razvoju. Jedan od njih je i eurozastupnik Mislav Kolakušić.
On se naime ne zaustavlja u teškim optužbama Tomislava Tomaševića, gradonačelnika Zagreba. I to ne samo stoga što njegov petogodišnji sin Antun nije upisan u vrtić, a dijete je s posebnim poteškoćama i ne samo što uz Antuna nije upisao njih još 93 sa sličnim dijagnozama, a po svim je civilizacijskim standardima to morao, već i stoga što ga smatra “neradničkom bagrom”, a nazvao ga je i običnom vucibatinom koji je partijski sekretar bez i jednog dana radnog staža u realnom sektoru.
Prema njemu, profesionalni političar koji je karijeru izgradio na Soroševim novcima, i njemu sličnima, je krajnje nesposoban i nepopravljivo bešćutan.
“Šokiran sam načinom rada u gradu Zagrebu pod gradonačelnikom Tomaševićem. Upisi u vrtiće temeljeni su na ničemu drugom nego korupciji i nepotizmu. Pogotovo je to nedopustivo od strane onih koji se lažno predstavljaju kao zaštitnici slabih i nemoćnih. Djeca, koja sasvim prirodno i normalno imaju prednost pri upisu odbačena su od strane partijskih komesara, iako su ti isti imali milijarde eura na raspolaganju za rješavanje ovoga lako rješivog problema, zapošinje Kolakušić.
“Dragi građani. Moram s vama podijeliti svoju šokiranost i uistinu začuđenost. Nisam znao da su upisi u vrtiće svi protuzakoniti i nisu utemeljeni na ničemu osim na korupciji i nepotizmu. Uistinu sam mislio, vjerojatno kao i 99 posto vas da se upisi u vrtiće, kao i upisi u srednje škole i sveučilišta obavljaju na temelju dobivenih bodova.
Dakle, što imaš više bodova, veće su šanse da se upišeš. No kod Tomaševića logika i zdrav razum ne stanuju.
Djeca se bolje socijaliziraju. Djeca koja idu u vrtić zajedno s djecom s poteškoćama su puno bolji, imaju razumijevanja za nemoćne i potrebite puno više od onih koji se nisu imali prigodu susreti s djecom poput mog petogodišnjeg Antuna.
Imaju razumijevanje i stječu razumijevanje za slabije od sebe. Djeca s poteškoćama mogu onako iz pokreta, gledati zdravu djecu, a uvijek je tu prisutan i napredak.
Naravno, odbijen je. Antun je odbijen za prijem u vrtić. Ja kažem svojoj supruzi, sve je jasno. Naravno, to smo i očekivali. Moja supruga, kaže Idemo pisati prigovor. Tada kreće naša potpuna, šokiranost. Gledam odluku. Znači odluka. Imali smo upise u vrtiće, najednom, imamo obavijest o prihvaćenima u vrtiću.
Ta riječ prihvaćeni znači nešto posve drugo. Ona nikako ne ide uz jedan zakonit i regulirani sustav kakav je opće prihvaćen. Znači, ako imamo upise u vrtiće, imamo upisane u vrtiće. Imamo neupisane one koji su ispod neke određene linije bodova. Gledamo, tražimo Antuna, nađemo ga da spada pod odbijene, a ima gotovo maksimalnih 65 bodova. Nema mjesta za upis u vrtić, a ni u drugom vrtiću u susjednom kvartu.
Tamo piše, nisu osigurani uvjeti za upis djeteta. Gledamo u listu i imamo što vidjeti. Upisani su i oni s 10 bodova, 11, 16 bodova… Tada kreće šok i nevjerica. Kako netko sa 10, a ima ih stotine stotine djeca može biti upisan prije onih sa 65.
Međutim, prije svega toga, na razgovoru za prijem u vrtić, takozvani prijemu, odnosno upis, Ne znam kako bih to zvao. Znači, mi smo ponudili vrtiću da Antun dolazi dva puta u tjednu po dva sata. S asistenticom koja je inače odgajateljica u vrtiću i koja ima iskustva s djecom u teškoćama. I to sve o naš trošak i to samo za dva puta tjedno po dva sata.
U redu, izmijenimo zakon. Nemojmo maltretirati roditelje i djecu. Slijedimo zakone, pa makar oni bilo nakaradni. Recimo, zabranite upis djece s poteškoćama u vrtiće i sve je u redu. Mi se više nećemo prijavljivati u vrtiće i sve pet. Ono što je nedopustivo da je taj postupak u potpunosti arbitraran. Tako što uvijek dovodi do korupcije i nepotizma. Svatko će nekom poznatom htjeti omogućiti upis u vrtić prije nekoga drugoga. Vi nećete ništa znati jer tu je famozni GDPR, pa nećete ni znati tko je primljen. Tamo su vam samo neke šifre.
Gradonačelnik, koji je isključivo odgovoran u Gradu Zagrebu, koji je imao ove godine dvije milijarde eura na raspolaganju, dijeli novac Bandićevim kompanjonima. Nevjerojatno, čak im je uvećao iznose koje dobivaju. Nije se ni potrudio da vidi koliko to ima djece za upis u vrtić. Koliko to ima djece s poteškoćama koju su temeljem zakona dužni upisati te gdje je ta djeca imaju prednost.
Međutim, zakon nije ništa razradio i onda su to ovi naši kriminalci razradili na način da uvode neke svoje pravilnike u kojima ništa ne piše i mogu upisati nečije dijete s jednim bodom i ne prihvatiti tuđe dijete sa 70 bodova. Znači, to je nešto što je šokantno što je nedopustivo. Pogotovo je nedopustivo od strane onih koji se lažno zalažu kao da štite slabije i nemoćne, a tako grubo i odvratno odbacuju djecu s poteškoćama u razvoju i njihove roditelje.
Nikada nisam iznosio nikakve osobne stavove. To znate i sami. Ništa iz moje obitelji ništa vezano uz obitelj nije izašlo u javnosti, jer držim da je celebrity PR sramotan. Međutim, ova odvratnost se mora zaustaviti i ta neradnička bagra mora otići. Dosta je više toga’, zaključuje europarlamentarac.
8-7-2023. FOTO-yt,fb
Komentari