U dokumentu Zagrebačke banke “Opća kreditna politika”, u kojem se razmatraju etičke vrijednosti banke, navedeno je da banka može iskoristiti slabo znanje klijenta ili situaciju za stjecanje dobiti lihvarenjem ako je transakcija odobrena na višim razinama odlučivanja.
Riječ je o skandaloznom dokumentu jer je lihvarenje, odnosno lihvarski ugovor, zabranjeno hrvatskim zakonima. U Kaznenom zakonu u članku 242. definirano je da se svatko tko iskoristi nuždu, neiskustvo, lakomislenost druge osobe te se bavi lihvarenjem kažnjava zatvorom od jedne do osam godina.
Naime, u službenom dokumentu Zagrebačke banke stoji da bi se banka trebala suzdržati od lihvarenja i iskorištavanja osoba osim ako to nije odobreno na višim razinama. Riječ je o dokumentu “Opća kreditna politika Zagrebačke banke”, koji je usvojen na 591. Sjednici Uprave od 22. veljače 2011. godine na temelju članka 30. Statuta banke. Riječ je o dokumentu starom 11 godina.
Kako je moguće da jedna banka u svom temeljnom aktu ima mogućnost lihvarenja, iz HNB-a ne daju odgovor, iako bi glavna funkcija te institucije trebala biti provedba politike zaštite potrošača.
Upravo zato je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo početkom prosinca optužnicu protiv zaposlenika Zagrebačke banke Dijane Ćosić i Damira Brkića te same Zagrebačke banke jer su namjerno oštetili splitsku tvrtku NITOR, i to tako što su je izmjenama ugovora o kreditiranju doveli do financijske nužde i u konačnici stečaja.
U optužnici se spominje lihvarenje te DORH ističe da je banka zbog neosnovanog nametanja povećanja kamata na kredite i uvjeta vraćanja duga te neprimjereno velikih kolaterala namjerno htjela uništiti splitsku tvrtku.
Okrivljenici se u ovom slučaju, naglašava DORH, nisu branili neubrojivošću, već tvrdnjom kako nisu krivi jer tim radnjama nisu ostvarili obilježja nikakvog kaznenog djela te su u svemu postupali zakonito i po pravilima bankarske struke.
19-12-2022 FOTO-yt/fb
Komentari