Ina je prošle godine ostvarila najgore poslovne rezultate u novijoj povijesti kompanije a gubitak iznosi ogromnih 1,38 milijardi kuna.
Na taj način Ina je nadmašila i notorni gubitak iz 2008. kad je zahvaljujući lošim odlukama tadašnjem menadžmenta u samo tri posljednja mjeseca godina na trgovini naftom izgubila oko 1,3 milijarde kuna, te godinu završila s minusom od milijardu.
Inini prihodi tako su se 2020. godine urušili za 35 posto, sa 22,5 na oko 14,7 milijardi kuna, što znači ne samo da je Ina izgubila titulu najveće hrvatske kompanije, već da je vjerojatno izgubila i titulu najveće hrvatske energetske kompanije. Po prvi put u povijesti moglo bi se dogoditi da Hrvatska elektroprivreda po prihodima nadmaši Inu. U tim okolnostima pozitivno je da je Ina uspjela ostvariti operativnu dobit (EBITDA) iako 65 posto manju nego lani. Pad prihoda gotovo linearno je pratio i pad kapitalnih ulaganja koja su bila 40 posto manja nego lani.
Nakon strateške odluke o prestanku prerade nafte u rafineriji Sisak i optimiranju troškova, očekivao se bolji rezultat u tom sektoru, no on je izostao, pa je ostvaren gubitak od 1,23 milijarde kuna, uz negativni neto novčani tok.
U takvim uvjetima je hrvatska vlada dala ponudu Mađarima za otkup INE.
Resorni ministar Ćorić nedavno je javnost izvijestio o tome kako je ponuda MOL-u poslana u studenom prošle godine.
Iako je malo vjerojatno da bi MOL uopće prodao dionice Ine, u domaćoj javnosti se često iznosi podatak da bi Mađari za svoj udjel mogli tražiti iznos od oko 9 milijardi kuna, odnosno iznos koji su uložili u kupnju Ininih dionica. Dakako, pravo je prodavatelja da traži cifru koju god smatra prihvatljivom, no ako se govori o realnoj valuaciji, već i površna analiza pokazuje da Ina danas nikako ne može vrijediti onoliko koliko je vrijedila 2009. kad su Mađari kupili zadnji paket dionica i preuzeli kontrolu nad tvrtkom.
U usporedbi s tom godinom, Ina danas ima 48 posto manju proizvodnju ugljikovodika, 45 posto manju preradu, dok su dokazane rezerve ugljikovodika (P1) u tih 11 godina pale za 68 posto.
Uz prepolovljenu vlastitu proizvodnju i preradu, ali jednaku prodaju nije teško prepoznati kako Ina u portfelju i strategiji MOL-a sve više predstavlja trgovačku platformu, čiji se tržišni udjel, brend i zemljopisna pozicija koristi za plasman robe proizvedene u drugim dijelovima Grupe (u Mađarskoj), a gdje je onda generiran i najveći dio dodane vrijednosti.
Takvu ruiniranu kompaniju sada bi Mađari čak i mogli prodati Plenkovićevoj vladi.
S druge strane Hrvati bi ponovo mogli dobiti u vlasništvo još jednu kompaniju koju će trebati sanirati novcem građana. Jer sve ono što je u INA-i vrijedilo Mađari su već odavno uništili ili izvukli van.
19-2-2021 FOTO-yt
Komentari