‘Naši sudovi ne ispituju porijeklo imovine ‘socijalnih slučajeva’ koji voze Mercedese, progone samo bakice’

Prije današnjeg nastupa u Karlovcu, Udruga „Antikorupcija“ stekla je već 22 tisuća članova, a o tome hoće li prerasti i u političku stranku, Kolakušić nije bio u ovom trenutku konkretan, dodavši tek da će sve doći u svoje vrijeme.

– Jedini način promjene hrvatskog društva je osvajanje stabilnih 76 mandata u Saboru, jer 75 zastupnika ne odlučuje čak ni o tome kamo će se kišobrani odlagati. Građani odlučuju tko će biti tih 76 ruku. Zato smo i tu u Karlovcu da građane upoznamo s našim programom i pozovemo ih da se uključe. Građani moraju postati svjesni da je Hrvatska ostala bez gospodarstva, moramo prestati živjeti na kreditima, na dug, i moramo zaustaviti korupciju, kazao je Kolakušić.

Najkorumpiraniji u EU

Prema istraživanjima EU Parlamenta iz 2016. godine, dodao je, Hrvatska je bila najkorumpiranija država u EU u postupcima javna nabave, kojima na razne načine „nestane“ 20 milijardi kuna. Korupciju se ne može spriječiti izvana, policijskom akcijom, kazao je Kolakušić, nego samo uz hrabrost osobe, pogotovu iz institucije, koja će uz predočenje dokaza o činu korupcije.

– Pozivamo građane da nam se pridruže, i što nas je više tako udruženih da stanemo iza najhrabrijih ljudi, jer time spašavamo milijarde kuna, a to su radna mjesta, zdravstvena skrb, školstvo … Volontiranjem u sklopu naše udruge građani mogu spriječiti i manipulacije na izborima.

Ako na svakoj od 6.500 tisuća izbornih mjesta u Hrvatskoj samo pet listića se prekriži, te doda još dva imena, to je od 30 to 50 tisuća glasova, što znači manipulaciju od 10 do 15 mandata u Saboru, rekao je Kolakušić.

Kako je to moguće, nastavio je, da se u istoj državi za svaki službeni odnos s državom građanin mora i potpisati, a da se dolaskom na izbore nitko ne mora potpisati, i utvrditi nakon toga tko je doista izašao na izbore. Zato on apelira da u sklopu udruge „Antikorupcija“ građani imaju mogućnost putem svojih volontera nadgledati provedbu izbora na svim izbornim mjestima.

Sumnjivo velika imovina

Na pitanje kako građane motivirati s obzirom na loša iskustva koja su prošli „zviždači“, Kolakušić je kazao da su oni tako prošli upravo zato što bili sami, a ako će ubuduće iza takvih slučajeva prijave korupcijski sumnjivih djela stajati udruga od 20 ili 50 tisuća članova, tko će ih se usuditi „Mobingirati“ na poslu, a onda se uz medijsku podršku oko takvih hrabrih ljudi može stvoriti i aktivan štit.

Na pitanje nije li u Hrvatskoj na djelu inverzni pristup u presumpciji da je netko na protuzakonit način stakao nepripadajuću imovinsku korist u odnosu na svoja primanja, za razliku od logičnog načela da osumnjičeni mora dokazati porijeklo svoje imovine, Kolakušić je kazao da u Hrvatskoj već 18 godina postoji takva mogućnost ispitivanja odakle nekome sumnjivo velika imovina, i to je u sklopu Zakona o porezu na dohodak. To je u biti, kazao je Kolakušić, zakon o ispitivanju porijekla imovine.

‘Velike zvjerke’ nitko ne dira

– Dakle, već 18 godina imamo na snazi jasnu odredbu koja kaže: osoba koja ne može dokazati svoj izvor prihoda, oporezovat će se po stopi, koja je prije nekoliko godina podignuta s 45 na 60 posto, i tu je kraj priče! Zašto se to onda ne provodi? Pa zato što bi se u postupku ispitivanja porijekla imovine morali naći i oni koji rukovode tim sustavom. Bio sam na Upravnom sudu 10 godina, dakle cijelo vrijeme kako je taj Zakon bio na snazi, i znate čija se imovina ispitivala? Bakica koje su išle kupovati stanove! Bakica koje nisu mogle zbog godina dobiti kredit, već su izvukle ušteđevinu da bi kuple stan, kazao je Kolakušić, dodavši ta među tim ispitanim slučajevima nije bilo niti jedno zvučno ime. Ali, u tim akcijama nije bila ispitana niti jedna osoba koja se vodila pod „socijalnim slučajevima“ koji su sa skupocjenim Mercedesima, AUDI-ima dolazili po socijalnu pomoć.

Na pitanje je li među tim „bakicama“ bila i majka Nadana Vidoševića, koja raspolaže daleko nadprosječnom imovinom u odnosu na njene legalne prihode, Kolakušić je kazao da nije, ali je obećao, stekne li naklnost barem 76 ruku u Saboru, da će i ona i mnogo njoj sličnih doći na red da potvrde izvore prihoda, ili plate porez na razliku vrijednosti od stvarnih prihoda do utvrđene vrijednosti imovine.

Tragikomična priča

– Kod nas je priča o imovini tragikomična: kažu, naslijedio sam to, i tu priča staje, a u drugim državama to je tek početak. Jer, onda, kad se utvrdi da je ta izjava o nasljedstvu bila laž, slijedi sudski postupak u kojem izjavitelj takve laži dobije dvije godine zatvora. Bitno je, po toj praksi drugih država, da moraju postojati kaznene odredbe koje se tiču zloupotrebe svih procesnih radnji, kazao je Kolakušić.

 

To znači, dodao je, da bi i svatko tko priloži i lažnu liječničku potvrdu kako bi izbjegao neko ročište, morao za to i kazneno odgovarati. A za sve to treba uspostaviti efikasan sustav, jer alternative za napredak ogranizacije društva nema.

Za usporedbu Kolakušić je naveo ovršnu praksu u Sloveniji, gdje „osoba A samo preda izjavu da joj osoba B duguje 100 tisuća eura, bez obveze predaje bilo kakvog dokumenta iz kojeg je i očit taj dug.

– Ali, podnositelj takvog prijedloga mora biti svjestan da će barem na dvije godine u zatvor ako je zloupotrijebio taj postupak i na osnovi lažnih ili nepostojećih dokumenata htio ovršiti drugu osobu, kazao je Kolakušić. Na pitanje kako je onda moguće da se FINA, vrlo brza na okidaču kad su bili u pitanju i krivotvoreni ovršni zahtjevi odmah ovrhom obrušila na račun „navodnih“dužnika i ovršila ih u korist prevaranata, Kolakušić je rekao da nije praksa ni u drugim državama da se provjeravaju takvi ovršni zahtjevi, ali da je za povrat tako protuzakonito oduzetih sredstava prema žrtvama takvih prijevara odgovorna država.

Predstečajne nagodbe ili pljačka državnog proračuna

Komentirajući donošenje Zakona o predstečajnoj nagodbi, Kolakušić je kazao da je taj zakon temeljen na pljački državnog proračuna. Prve tvrtke zbog kojih je sve to osmišljeno, imale su ogromne, u stotinama milijuna kuna izražene dugove prema državnom proračunu. Novcem koji su trebali podmiriti porezne obveze, kupovali su druge tvrtke, ulagali u što su htjeli, a onda, da ih ipak ne bi jednog dana netko pitao za dugove, kaže Kolakušić, kreirali su taj zakon, a mnoge su se slične „gubitaške“ tvrtke samo nalijepile na taj zakon.

Milijarda kuna je po logici toga zakona bio prosjek izmišljenih potraživanja vlasnika velikih tvrtki prema samima sebi, koja se nisu morala ničim dokumentirati na Trgovačkom sudu, kaže Kolakušić. Takvim su izmišljenim, a nepostojećim potraživanjima u tim postupcima otpisivali dugove svojih tvrtki prema samom sebi, a tako i prema stvarnim vjerovnicima, razmjerno ukupnom dugu tvrtke, a tim je otpisivanjima dugova u pravilu stvarni „pušač“ bila Porezna uprava.

– Za to nisu morali Trgovačkom sudu podnijeti nikakve dokaze, a čak i tamo gdje su to i činili, već bi i malo dijete vidjelo da je riječ o sramotnim krivotvorinama, i sve su to Trgovački sudovi potvrdili kao vjerodostojno. Gledati na taj proces na bilo koji drugi način osim kao na osmišljenu pljačku, bilo bi djetinjasto, kaže Kolakušić.

Nastavak pretvorbe i privatizacije

Može li koga tu i konkretno navesti, Kolakušić je kazao da je Agrokor do svog pada bio uredan platiša poreza, za razliku od „Varteksa“ koji je, ispostavilo se, dužan državi po osnovi poreza 300 milijuna kuna.

Po težini pljačke nasljeđene društvene imovine, dodao je Kolakušić, to je samo nastavak na pretvorbu i privatizaciju provođenu usred Domovinskog rata. Isti im je rezultat, zaključio je Kolakušić, a to su desetine tisuća radnih mjesta i teških ljudskih sudbina, te urušavanje hrvatskog gospodarstva.

Izvor: Lider