Zahvaljujući potpuno legalnom i godinama uobičajenom postupku koji nije protivan zakonskim odredbama primjerice od 506 specijalista njih 123 radi i privatno u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu.
Oni imaju pravo tražiti od ravnatelja ustanove u kojoj radi odobrenje za rad izvan matične ustanove. Ustanova tada potpisuje ugovor s privatnom praksom u kojoj liječnik dodatno radi te se tako i isplaćuje novac: privatna praksa uplati honorar javnoj ustanovi, koja ga isplaćuje liječniku. Tako se kontrolira protok novca. Dozvola za ovakav rad izdaje se na godinu dana.
Rade na crno
Međutim, tako to izgleda u teoriji, a u stvarnosti veliki broj liječnika privatno radi na crno, honorare primaju mimo ustanova u kojima su zaposleni i nigdje nisu registrirani. Analiza Jutarnjeg lista je pokazala da najmanje petina liječnika radi legalno i u privatnom sektoru, a neslužbeno se procjenjuje da ih možda još toliko radi na crno.
“Prema pravilniku, kada liječnik ispuni uvjete i dobije dozvolu od ravnatelja, javna ustanova u kojoj radi potpisuje ugovor s privatnom praksom. Transfer novca tako ide preko matične bolnice. No, ono što se događa je suspektno jer vrlo malo tog novca ide propisanim putem, a većina je kod onih koji rade legalno isplaćena na ruke, mimo zakona, potvrđuje bivši ministar zdravstva Siniša Varga.
Dualni model rada liječnika uveden je prije svega zbog toga što država nije u mogućnosti dati europske plaće liječnicima, pa im želi omogućiti da u slobodno vrijeme dodatno zarade kako bi se smanjio broj odlazaka liječnika iz zemlje.
Međutim, ovakav model nije dovoljno kontroliran, a javni pacijenti sve više ispaštaju zbog onih u privatnom sektoru.
Ministarstvo zdravstva nema podatke o tome koliko liječnika radi na ovaj način i koliko dodatno – barem legalno – zarađuju.
Naime, svaki ravnatelj daje odobrenja isključivo liječnicima u svojoj bolnici i na tome se ostaje – podaci se ne šalju nikome za evidenciju.
Nitko ih ne kontrolira
Jutarnji list poslao je upite svim bolnicama u Hrvatskoj i dobio odgovore od njih 30. U tim bolnicama 806 liječnika koristi zakonskom mogućnošću ili oko petine ukupnog broja specijalista.
Inače, barata se s pretpostavkama kako je riječ o približno 1500 liječnika na razini zemlje koji su paralelno u javnom i realnom sektoru.
“Ne postoji ravnatelj koji to može dovesti u red. Problem su liječnici profesori, za koje ne znamo kada imaju predavanja, tako da oni odlaze raditi privatno usred radnog vremena, a službeno se vodi da su na fakultetu – kaže sugovornik iz jedne bolnice.
Nestaje materijal
Kao jedan od uvjeta za dualni rad jest da specijalist obavi određen broj pretraga, no kažu nam da mladi liječnici često provode potrebne pretrage pod šifrom specijalista i tako njihova norma bude lažno ispunjena. Žale nam se iz bolnica da se uzima i potrošni materijal.
” Imali smo slučajeve da se posuđuju uređaji, koji nestanu pa se vrate nakon tjedan-dva. Nešto što bi u uređenom sustavu bilo normalno kod nas je zapravo gotovo pa kriminalno – kažu nam sugovornici.
Ginekolozi su posebna priča.
– Privatno vode trudnoće, porađaju u bolnici. Kontrole se rade privatno. Primjerice naprave papa test privatno i onda se u bolnici napravi nalaz jer to nitko ne može kontrolirati – kaže sugovornik.
Javna je tajna, kaže Mirando Mrsić, da se mogućnost rada u privatnim praksama iskorištava nauštrb javnog zdravstva.
” To što kolege iz bolnica tvrde neslužbeno, potpuno je točno. Odlazi se s posla dok još nije završilo radno vrijeme, koriste se bolnički resursi, iskorištava se profesorska pozicija i brojni su drugi problemi – kaže Mrsić, koji je uvjeren da su liste čekanja posljedica ovog modela. Imamo situaciju, nastavlja Mrsić, da primjerice šef odjela javne ustanove ima privatnu polikliniku.
” Logično je pitanje što je njegov prioritet: bolnica u kojoj radi za plaću ili privatna praksa i profit. Mislim da je tu odgovor jasan. Isto je i s drugim liječnicima, jer plaća u bolnici će u svakom slučaju doći, i to ista neovisno o tome koliko si radio – kaže Mrsić i dodaje da, nažalost, najviše ispaštaju oni koji najviše rade.
Upravo je zato nužna promjena iz temelja i razdvajanje, smatra Mrsić.
Za primjere daje i činjenicu da imamo jako puno ultrazvučnih aparata, a liste čekanja su prevelike. Isto je i s MR-om.
” U isto vrijeme privatno se odmah dođe na red. Tako da, očito, liste čekanja skupini ljudi itekako odgovaraju”.
Komentari